Proizvođači očajnički traže nove kategorije proizvoda kako bi nam mogli prodati nove uređaje i tako se nositi sa trenutnom zasićenošću tržišta pametnih telefona, guske koja godinama nosi zlatna jaja, ali već mjesecima pokazuje znakove usporavanja. Velika oklada brendova za ovu 2016. godinu bila je «Virtualna stvarnost» s onim naočalama za naučnu fantastiku koje nas žele odvesti u drugi svijet, ali za sada se čini da nemaju sreće, jer prodaja nije ni blizu, ni blizu onog što su prvotno očekivali.
U nedostatku inovacija u pametnim telefonima mnogi su proizvođači pokušali "inovirati" uvjeravajući nas da je stavljanje pametnog telefona na dva centimetra od naših očiju bilo najviše od svega, ali stvarnost je takva da se čini da su malo koga uvjerili, jer je prema SuperData prodaja ove vrste «slušalica» (naočala koje stavljamo na glavu) bila toliko niska da riskiraju da će biti sigurni da su bili bez mjesto za Sumnjate u velike gubitnike proteklog Crnog petka i CiberMondaya. Niti se čini da su drugi proizvođači koji ne ovise o pametnom telefonu koji nas zavara virtualnom stvarnošću dobro prošli, poput Sonyja sa svojim PlayStation VR-om ili dobro poznatog Oculus Rifta.
Čini se da virtualna stvarnost, dok nas pokušavaju prodati, uvjerava malo korisnika, a ako govorimo o cijenama koje trenutno imaju najnapredniji uređaji, uvjeravaju još manje. Ozbiljan problem za neke kompanije koje su trebale dobar odgovor u kratkom roku, poput HTC-a. Vidjet ćemo ima li Google sa svojim DayDreamom ili Facebook s Oculusom potrebno strpljenje, jer stručnjaci govore o dosta vremena prije nego što ovaj posao dođe do važnih prednosti.
Je li to neuspjeh? Pa, mislio sam da se ove naočale dobro prodaju. Mislim da je još uvijek prerano reći je li to neuspjeh ili ne?
Vjerujem da glavni problem leži ne samo u cijeni naočala koja je prilično visoka, već na primjer, prema najnovijim statističkim studijama, više od 50% cjelokupne španske populacije nosi naočale ili kontaktne leće. I mislim da je tu problem, jer po mom mišljenju proizvođači nisu pronašli savršenu formulu kako bi se osobe s naočalama osjećale kao da ih nose i nisu im smetnja pri nošenju. To znači da se veliki dio populacije ne kladi na korištenje te tehnologije i ne završava s poletanjem. U svom ličnom iskustvu isprobao sam razne naočale za virtualnu stvarnost i nisu mi dobro pristajale. Pored toga, ovu teoriju takođe ekstrapoliram na upotrebu 3D naočala i neuspjeh koji je ova tehnologija za mene imala, jer je stavljanje 3D naočala na muke također predstavljalo muku.